Video nadzor javnih površina
Izvor: Časopis Zaštita (br. 4-2023.)
Renata Dončević, mag.ing.el.
Pojam pametni grad je vrlo širok, a često uključuje različita tehnička rješenja koja omogućuju prikupljanje podataka za pametno odlučivanje u različitim aspektima života grada. Dio tih rješenja podliježe zakonskoj regulativi o čemu treba voditi računa prije uvođenja.
Regulativa za sustave tehničke zaštite
Primjena elemenata sustava tehničke zaštite u gradovima, posebice videonadzora je sve veća, a namjena sustava može biti različita. Ovisno o namjeni potrebno je primjenjivati i odgovarajuću zakonsku regulativu kako bi se izbjegla zloupotreba.
Za sustave tehničke zaštite čija je namjena zaštita osoba i imovine osnovni je Zakon o privatnoj zaštiti koji definira tko smije ugrađivati sustave i na koji način - nuđenje i ugradnju sustava tehničke zaštite smiju raditi isključivo tvrtke s odobrenjem za tehničku zaštitu uz ugovor direktno s investitorom. Novi Zakon iz 2020. dodatno naglašava zaštitu javnih površina - “Tehnička zaštita javnih površina provodi se ugradnjom sustava videonadzora s pohranom videozapisa, ugradnjom specijalnih rampi, ograda i drugih tehničkih elemenata kojima se onemogućuje pristup štićenom prostoru te ostalim propisanim elementima, konstrukcijama, uređajima i sustavima koji su u funkciji zaštite osoba i imovine”, a “djelatnost privatne zaštite na javnim površinama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu obavljati pravne osobe koje imaju odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite.” Detalje načina provedbe zaštite na javnim površinama definira Pravilnik o obavljanju poslova privatne zaštite na javnim površinama.
Ukratko, ako je namjena sustava zaštita osoba i imovine potrebno je izraditi prosudbu ugroženosti javne površine u kojoj se definira koje se točno površine štite (s detaljima katastarskih čestica, dokazivanjem vlasništva lokalne samouprave nad tim česticama i eventualne suglasnosti drugih vlasnika čestica) i zašto se štite - koji rizici će se smanjiti ugradnjom dodatne zaštite (uništavanje javne imovine, vandalizam, narušavanje javnog reda i mira, sigurnost građana...). Na osnovu prosudbe treba ishoditi odobrenje Ministarstva za obavljanje poslova privatne zaštite na javnim površinama prije ugradnje sustava tehničke zaštite.
Druge namjene kamera
S druge strane, ako JLS želi ugraditi kamere koje ne služe zaštiti osoba i imovine već se koristi za druge namjene kao što je analiza prometa u svrhu bolje regulacije, upravljanja semaforima... ili želi koristiti kamere u svrhu kažnjavanja nepropisno parkiranih vozila tada se ne primjenjuje Zakon o privatnoj zaštiti i za tvrtku koja ugrađuje kamere nije potrebno odobrenje za djelatnost privatne zaštite niti treba tražiti odobrenje Ministarstva. Međutim, tako ugrađene kamere ne smiju se kasnije koristiti u druge svrhe što uključuje dokazivanja kaznenih djela. Ako JLS ipak želi “prometne” kamere koristiti u šire svrhe što onda uključuje i djela koja su dio zaštite osoba i imovine tada se mora provesti procedura prema Zakonu o privatnoj zaštiti, odnosno Pravilniku o obavljanju poslova privatne zaštite na javnim površinama.
Često se postavlja pitanje treba li za ugradnju kamera koje se postavljaju na javne površine u svrhu detekcije nelegalnog odlaganja otpada odobrenje prema Zakonu o privatnoj zaštiti, odnosno Pravilniku. Svrha takvim kamera je zaštita imovine, a samo djelo ugrožavanja okoline otpadom podliježe kaznenom zakonu te je logično da i za te kamere treba provesti proceduru prema Zakonu o privatnoj zaštiti. Kamere koje se ugrađuju u svrhu detekcije požara otvorenog područja ili kamere koje služe za turističke svrhe i ne snimanju se ne podliježu Zakonu o privatnoj zaštiti.
Primjena opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR)
Bez obzira na namjenu sustava pri primjeni videonadzora na javnim površinama treba primjenjivati Opću uredbu o zaštiti podataka te Smjernice o obradi osobnih podataka putem videouređaja. To znači da vlasnik sustava mora definirati svrhu svake kamere i imati propisanu proceduru tko i u kojim uvjetima ima pravo pristupa podacima, a obavezno je postavljanje znaka upozorenja pri ulasku u prostor koji se nadzire koji osim podataka o voditelju obrade i kontaktima mora sadržavati i informaciju o svrsi obrade i pravima ispitanika. Kažnjavanje prema odredbama opće uredbe o zaštiti podataka je upravo najčešće zbog snimanja javnih prostora bez odgovarajuće dokumentacije, a naročito zbog nepostojanja znaka upozorenja prije ulaska u prostor koji se nadzire.
Jedinica lokalne samouprave treba u općem aktu/pravilniku JLS koji je obavezan izraditi i po Pravilniku o obavljanju poslova privatne zaštite na javnim površinama definirati i stavke koje su obavezne prema Smjernicama o obradi osobnih podataka putem videouređaja - tko je odgovoran za upravljanje i rukovođenje sustavom videonadzora, svrha i opseg projekta videonadzora, gdje je primjerena i gdje zabranjena uporaba videonadzora, kako se snima video zapis i vrijeme trajanja, tko ima pristup videosnimkama i u koju svrhu te druge operativne postupke.
Zahtjevi prema Pravilniku i GDPR-u
Sustav videonadzora javne površine mora biti siguran u smislu cijelog sustava i podataka odnosno potrebno je osigurati čitavu infrastrukturu i komunikacijske kanale kojim se prenosi video signal. Video treba biti kriptiran, a hardver i softver trebaju imati potrebne zaštite od neovlaštenog upada kao što je vatrozid, antivirusna zaštita i sustave za otkrivanje neovlaštenog upada za zaštitu od kibernetičkih incidenata.
Pristup podacima mora biti kontroliran, kako fizički u smislu kontrole pristupa u prostor za smještaj snimača i video nadzora samog snimača, tako i informatički u smislu autentifikacije korisnika.
Uređaji za snimanje moraju biti prilagođeni GDPR-u tako da se točno zna koja osoba je pristupala podacima uz lozinku koja mora biti kompleksna, odnosno ne smiju se koristiti generički podaci za pristup iz kojih nije jasno koja osoba je pristupala podacima. Svi pristupi podacima moraju biti pohranjeni u logovima iz kojih je jasno koja osoba je pristupala zapisu, s koje kamere i u kom vremenskom periodu. Ako se zbog položaja kamere snima izvan prostora štićenog prostora u kojem je jasno označena primjena videonadzora, snimači, odnosno kamere, moraju imati mogućnost maskiranja tog dijela scene. Primjena GDPR-a je usko povezana i s cyber sigurnosti. Zato je bitno da svi elementi video nadzora imaju ugrađenu dodatnu zaštitu od kibernetičkih napada.
